Natrag na početak | Back to start

Freakonomics

Steven D. Levitt and Stephen J. Dubner

Odbjegli ekonomist istražuje skrivenu stranu svega

Freakonomics naslovnica

Podnaslov govori o skrivenoj strani svega, ali radi se o kolekciji eseja i anegdota koje ne povezuje neka zajednička tema. Razvrstani su u ova poglavlja:

  1. Što učitelji i sumo hrvači imaju zajedničkoga?
  2. Po čemu je Ku Klux Klan sličan grupi prodavatelja nekretnina?
  3. Zašto dileri droge žive s majkama?
  4. Gdje su nestali svi kriminalci?
  5. Što čini savršenog roditelja?
  6. Savršeno roditeljstvo, drugi dio: bi li Ruža pod nekim drugim imenom mirisala isto?

Prvo poglavlje iznosi kako se uz pomoć statističke obrade rezultata mogu uhvatiti učitelji koji djeci pomažu na standardiziranim testovima (kako bi i sami bili bolje rangirani). Korisno, ali ništa posebno. Također nalazi da sumo hrvači u određenim okolnostima (kada im pobjeda nije bitna za rang) igraju slabije nego bi trebali. Zijev.

Drugo poglavlje govori o tome da ljudi specijalizirani u nekom zanimanju profitiraju jer imaju pristup informacijama koje drugi nemaju. Zdravorazumski.

Treće poglavlje donosi priču o financijama crnačke bande, uz nešto teoretiziranja o motivacijama i poticajima. Opet, ništa posebno.

Četvrto poglavlje je malo drukčije. To je najjači dio knjige. Steven Levitt je u jednom znanstvenom radu istraživao faktore koji utječu na stopu kriminala, točnije na pad stope koji se u SAD-u suprotno svim predviđanjima dogodio polovicom devedesetih godina. Opet uz pomoć statistike, zaključio je da bolje i strože policijske metode (politika "nulte tolerancije") nisu imale gotovo nikakvog utjecaja na pad kriminala, kao ni kulturne promjene. S druge strane, sam broj policajaca na ulicama jest bio važan faktor. No zatim je došao do jednog iznenađujućeg uvida: više nego išta drugo, za drastičan pad kriminala je kriva jedna jedina odluka donesena prije dvadeset godina! Naime, on tvrdi da je sudska presuda iz Roe vs. Wade slučaja, kada je 1973. Vrhovni Sud SAD-a svojom odlukom ozakonio pobačaje u cijeloj zemlji dovela do toga da je dvadeset godina kasnije (u vrijeme kada bi kriminalci rođeni 1970-ih ulazili u najbolje godine) stopa kriminala opala upravo onoliko koliko je usfalilo novih kriminalaca. Teza je da bi djeca koja bi se rodila da pobačaj nije bio legaliziran bila neželjena, pa je vjerojatnost da bi među njima velik dio na ovaj ili onaj način završio u kriminalu. Radi se o vrlo kontroverznoj temi koja je podigla veliku prašinu u SAD-u.

Peto poglavlje je donekle zanimljivo. Radi se o površnoj obradi "priroda ili okolina" (nature or nurture) seta pitanja kojima se bavi niz drugih knjiga i radova. Zna se da razvoj osobe ovisi i o genima i o okolišu, ali nije sasvim jasno koliko o čemu kada se radi o karakteru i umnim sposobnostima. Autori su pokušali pronaći koji faktori su u korelaciji sa uspjehom djece u školi. Tako pronalaze da je utjecaj gena puno veći nego utjecaj okoline, kao i da su materijalni položaj i obrazovanje roditelja puno važniji nego postupci roditelja (odgoj).

U šestom poglavlju, autori u podacima o učestalosti crnačkih i bjelačkih imena pronalaze neke zanimljive trendove. Tvrde da siromašniji preuzimaju imena od bolje stojećih, a kad se neko ime raširi, onda bolje stojeći prelaze na druga.

To je otprilike to. Treba dodati da autori ukratko opisuju i načine kojima traže korelacije između varijabli, te zamke u pretpostavljanju uzročno-posljedične veze između koreliranih varijabli. Primjer iz knjige: hladnoća i padanje snijega su korelirani i relativno je lako primjetiti tu vezu. No, je li hladno zato što pada snijeg, ili snijeg pada zato jer je hladno, ili su i snijeg i hlanoća izazvani nečim trećim, često nije nimalo lako odgovoriti. Ekonomija je puna traženja povezanosti u moru različitih varijabli, pa treba imati na umu da korelacija ne znači ujedno i kauzalnost. Stil je izravan, pitak i zanimljiv, pa se knjiga čita brzo, no nema formula iz kojih bi se nešto moglo naučiti o statistici. Nakon čitanja nećete moći uzeti izvještaj iz kladionice i pronaći zakonitosti uz pomoć kojih ćete se obogatiti :-).

Glavni razlog zašto ne preporučam knjigu je jednostavno to što je previše stvari kojima se bavi jasno samo po sebi. Kome treba objašnjavati da svaka struka profitira od toga što ima znanje koje prodaje kupcu koji ga nema? Eventualno, roditeljima bi mogli biti zanimljivi neki uvidi o odgoju djece koji meni ne zvuče bogzna kako pametno. U Freakonomics nećete naći nešto vrlo vrijedno ali knjiga sadrži jedno 20-30 malo poznatih i ponekad neintuitivnih statističkih informacija koje mogu biti zanimljive. Da ih nabrajam ovdje, bilo bi pretjerano ;-). Hrvatski prijevod je dostupan pod imenom Frikonomija i može se lako nabaviti.

Citat: Ekonomija je u biti proučavanje poticaja (pobuda, stimulansa): kako ljudi dobivaju ono što žele ili trebaju, posebno kada drugi žele to isto. Ekonomisti vole poticaje. Vole ih smišljati i postavljati, proučavati i petljati s njima. Tipični ekonomist vjeruje da svijet još nije izmislio problem koji on ne može riješiti ako ima slobodu da konstruira dobru shemu poticaja. Njegovo rješenje ne mora uvijek biti lijepo - može uključivati prisilu ili ogromne kazne ili kršelje ljudskih prava - ali originalni problem će, budite sigurni, biti riješen.

Više informacija

http://en.wikipedia.org/wiki/Freakonomics

Lone Komentator

Slažem se sa svime što si napisao.

banAna

evo,nek moj komentar bude prvi!!zanima me kolko je tocna ta tvrdnja da se smanjio kriminal kad se ozakonio pobacaj jer je bas zanimljiva!a inace,mogao bi nabacit i koji komentar o necem zanimljivom,tipa Baudelaireovim djelima i sl. :)

Šimun

Ne može se sigurno znati je li točna ili nije.

Šimun

Pronašao sam još jedan opis na hrvatskom ovdje.

aaa/puzz

Ne volim bas komentare tipa "slazem se", ali - slazem se sa svime sto si napisao :) To si ionako vec shvatio citajuci moj komentar, ali drago mi je da nisam jedini koji mislim da je knjiga malkice precijenjena.

Valid XHTML 1.0 Transitional