Devil Take the Hindmost: A History of Financial Speculation

Edward Chancellor

Sadržaj:

1. Izvori financijske spekulacije
2. Igranje dionicama u 'Change Alley: projicirajuće doba 1690-ih
3. Južnomorska šema, koja nikad ne smije biti zaboravljena ni oproštena
4. Ludino zlato: nastajuća tržišta 1820-ih
5. "Spremna veza": željeznička manija 1845.
6. Prevareni, izluđeni i uznevjereni: spekulacija u pozlaćenom dobu
7. Kraj nove ere, krah 1929. i nakon njega
8. Kaubojski kapitalizam: od Bretton Woodsa do Michaela Milkina
9. Kamikaze kapitalizam: japanska "napuhana ekonomija" 1980-ih

Onaj tko želi umnožiti svoj novac uvijek ima izbor između manjeg prinosa i manjeg rizika ili većeg rizika i većeg prinosa. Postoje deseci vrsta ulaganja. Novac položen na štedni račun u banci je siguran, ali nosi mali, jednoznamenkasti prinos. Kockanje (igre na sreću, kladionice...) pak može donijeti astronomski prinos ali je i rizik odgovarajuće visok.

Posebna je vrsta ulagača onaj koji želi zaraditi na promjenama cijena, bez da ga zanima priroda onoga čime trguje. Zovemo ga spekulant.

Najčešće se spekulira dionicama, obveznicama, valutama i brojnim iz njih izvedenim financijskim instrumentima. Izborom područja moguće je donekle odabrati odnos između prinosa i rizika.

Iako je spekuliranjem moguće izgubiti puno, rizik je takav da ga milijuni ljudi smatraju prihvatljivim i spekulacija je danas svakodnevna i regulirana aktivnost koja nikoga ne uzbuđuje.

No, nije uvijek bilo tako. Prošlost spekulacija je priča o izmjenjivanju preioda rasta i optimizma s panikama i krahovima.

Preveden na hrvatski, naslov ove knjige je "Neka đavo nosi posljednjega: povijest financijskih spekulacija". Radi se o povijesti upravo burnijih razdoblja.

Autor opisuje devet takvih značajnih perioda, od najranijih dobro dokumentiranih do danas.

Iako je primitivne spekulacije nešto malo bilo i u rimsko doba, pa zatim i renesansnim gradovima, prvi moderni slučaj je "manija za tulipanima" koja se odigrala u Nizozemskoj 1630-ih.

Skoro svi elementi današnjih spekulacija su prisutni već tada. Tu su profesionalni spekulanti, ali i domaćice koje ulažu svoje ušteđevine. Neutemeljena vjera u rast cijena, kupovanje na kredit, neumjereno pokazivanje bogatstva i sav ostali folklor zbog kojega spekuliranje nalikuje na karneval.

7. veljače 1637. je uslijedio krah cijena i bolno otrježnjenje. Do tada su cijene porasle deseterostruko, ali tog dana je nastala panika i više nije bilo moguće prodati ni po kojoj cijeni. Tisuće ljudi su izgubile sve, tržište se nije oporavilo godinama a morala je intervenirati i vlada.

Unatoč tome, lekcije su brzo zaboravljene. U vjeri da je "ovaj put drukčije", svaka generacija spekulanata je doživjela svoje manije. Tako smo imali rudarsku maniju, željezničku maniju, zaluđenost prekomorskim investicijama, a poseban motor spekulacija je bio razvoj tehnologije.

Ključni događaj, kojemu knjiga posvećuje puno prostora, jest krah, nagla korekcija koja slijedi nakon dugog neutemeljenog rasta cijena. Nakon kraha se uvijek traže krivci i žtve, mijenjaju se zakoni i politika prema spekulantima. Iako je sličnost između različitih krahova zapanjujuća, treba imati na umu da je "prenapuhanost" cijena uglavnom vidljiva tek kad gledamo unatrag. Tek s odmakom postaje "očito" da su cijene bile prenapuhane i da je kolaps bio neizbježan.

Velika bogatstva koja spekulanti mogu steći "bez rada", kao i velika kriza koju krahovi mogu proizvesti doveli su do toga da velik broj ljudi spekulaciju oduvijek smatra duboko nemoralnom (ekonomska teorija ju smatra korisnom).

Zato su uvijek (a posebno nakon krahova) postojali zahtjevi za državnom regulativom. Današnje su burze i spekulacije ograničene gomilama propisa i nadzirane od strane državnih institucija. No kao što pokazuju azijska kriza (1997), ruska kriza (1998), dotcom krah (2000), zvijer nije ukroćena i dojam sigurnosti je lažan.

Chancellor na kraju knjige donosi svoje zaključke i svrstava se u kamp onih koji traže strožu regulaciju. I povijesni primjeri i nedavni potresi su ga uvjerili da spekulacija prepuštena sama sebi kad tad završava u krahu koji može imati teške posljedice za cijelo gospodarstvo, a da je spekulant opasan lik kojeg treba nadzirati.

Njegovi prijedlozi su čvršća kontrola izvedenica (derivatives), povratak na fiksne tečajeve na tržištu novca, a spominje i mogućnost reformiranja MMF-a tako da on postane centralna svjetska banka. Zaključuje da je budućnost spekulacije vjerojatno u ciklusima između strože i blaže regulative, poput zamašnjaka. Povijest koju je sastavio mu daje povoda za takav stav.

Vrijedi napomenuti da smo trenutno u liberalnim vodama. U SAD su na vlasti Republikanci koji su pod velikim utjecajem Miltona Friedmana, protivnika bilo kakvog mješanja države u gospodarstvo. Zamašnjak se može pokrenuti na drugu stranu samo pod utjecajem neke buduće veće krize.

Knjiga bi mogla biti zanimljiva bankarima ili brokerima, ali i političarima. Priče o ogromnim bogatstvima koja su ostvarena su balansirane s drugom stranom: krahovima.

Ova knjiga nipošto nije vodič za ulaganja. S obzirom na povijesno dokazanu slabu predvidivost burzovnih kretanja, dobar vodič je nemoguć. Možda to dobro ilustrira citat Warrena Buffeta:

"If history books were the key to riches, the Forbes 400 would consist of librarians"

Opis se odnosi na englesko izdanje, a više informacija i komentara možete pronaći na Amazonu.